Marketinška bajka

 

Marketing, ko bi rekao da je marketing tako važan deo našeg života.( Kad kažem marketing, mislim marketing i advertising, da ne bude zabune, samo mi ovako naslov lepše zvuči).
Ima ga ama baš svuda, počevši od televizije, gde više ni daljinski upravljač ne može da nas spase od ispraznog gubljenja vremena, čekajući da se zvrši blok reklama.
Ipak, nije sve baš tako bez veze i smisla, kao što bi možda pomislili na prvi pogled. Zar bi se inače tolike pare, širom sveta, trošile na raznorazne marketinške i reklamne kampanje.
Tako je kako je, verovatno nas samo, ne daj bože, neki kolaps svetskih razmera, može odbraniti od raznoraznih marketinških vragolija.

Ima ona stara, ako ne možeš da ih pobediš, pridruži im se. Ja, Amarilis, pokleknem ponekad i odgledam, veoma pažljivo, blok reklama. U krajnjem slučaju, to je meni namenjeno, ja sam potrošač, ja treba da čujem tu poruku, koju su posle silnog rada, znoja, truda, ispitivanja potreba potrošača i šta ja znam čega još, osmislili marketinški stručnjaci.
Znate šta je moj zaključak – vaše kampanje, drage moje i dragi moji me uopšte ne poštuju kao potrošača.
A pre nego što vam kažem još nešto konkretno na tu temu, da vam ispričam jednu bajku, marketinšku bajku. Ona je toliko poznata, nema ko nije čuo za nju, svi koji rade u marketingu, dobro su je proučili.
Ovo je čisto podsećanja radi.
Krajem 19-og veka, ilustrator nemačkog porekla, po imenu Tomas Nast je dobio zadatak da za potrebe jendog poznatog američkog časopisa napravi ilustraciju Deda Mraza (u originalu je to Santa Claus, Sveti Nikola).
G-din Nast se malo prisetio dečijih priča o Svetom Nikoli iz svoje domovine i nacrtao je dekicu sa dugom bradom i brkovima, dobrodušnog izgleda i okruglog trbuha. Obukao ga je u krzneni ogrtač iz praktičnih razloga, zimsko je doba.
Iako novine nisu u to vreme štampane u boji, urednik je kontrasta radi, zahtevao od ilustratora da originalnu smeđu boju odela, zameni crvenom.
Sada putujemo malo kroz vreme, do tridesetih godina 20 veka.

Coca-Cola se uveliko širila po američkom tržištu, ostvarujući ogroman profit. Ali, pošto se taj napitak pio hladan, prodaja je gotovo prestajala u zimskim mesecima. Sada marketinška bajka počinje.
Smišljen je slogan – „Thirst Knows No Season”, ( recimo nešto kao – žeđ ne poznaje godišnja doba) uzet je lik Deda Mraza za promociju i zaštitini znak ledeno hladne Coca Cole za sva godišnja doba – da li je potrebno da vas podsećam, šta je bilo dalje?
Šta je moja poenta.
Inovativnost, kreacija i pre svega poštovanje potrošača, njegovih potreba, snova, sećanja, da ne nabrajam dalje.
A danas:
– Kao pripadnik čuvene podvrste ženskog roda, poznatije kao plavuše, Amarilis sigurno nikada neće jesti kikiriki jednog veoma zastupljenog brenda na tržištu, ne zato što je plavuša, nego zato što je slogan ispod svake kritike;
– Niti će Amarilis kupiti neki prašak za veš zbog nano tehnologije, ili trapave, fensi kuvarice, koja belu bluzu baš onako, debilno zapljusne sosom, što u realnosti ne bi ni Dunav ni Sava oprali a kamoli pomenuti prašak za veš;
– Niti će popiti pivo koje propagira žensku populaciju obučenu (tj.svučenu) do granica neukusa, u posebnom rezervatu, da ne pričam dalje, pašće teške reči …… ( čuvene organizacije za zaštitu ljudskih, ženskih prava, gde ste?);
Pitam se, kome se vi obraćate, ako ne poštujete ni zdrav razum svojih potencijalnih potrošača?
Bajke postaju stvarnost, ali nije to jednostavna rabota.

 

2 COMMENTS

Comments are closed.