kruna

     

    1. kruna – venac, lat.corona

    koruna – arh. oblik

    Na glavi joj kruna i koruna

    Opasao ih je korunom od pravde …

    Kome kruna i sreća dopadne na rusu glavu …

    Nije kruna Mikleušu po djelu ni po koljenu neg je kruna po koljenu Matijašu sinu tvome. narodna pesma, Daničić, Rečnik

    Potvrde ove reči ne nalazimo u starosrpskom jeziku pre 15 veka, vidi Daničić Rečnik.

    Često je kruna bila sinonim za određenog vladara ili državu:

    Čuješ li me, svijetla kruno moja…, nar. pesma

    1. U prenesenom smislu – onaj ko je najbolji ili nešto što je najbolje

    Od svijeh žena ti si kruna

    Ona je cvijet i kruna od dike ….

    1. kruna – vidljivi deo zuba, krunica
    2. vrsta ljiljana, krin narandžaste boje u narodu se zove kruna – Lilium bulbiferum
    kruna značenje reči
    @ Iva Atoski

    Imena:

    Kruna, Krunoslav ( ne javljaju se u srednjovekovnim hrisovuljama i drugim spisima, koji sadrže popise stanovnika, posle 16. veka)

    lat. corona, reč koja je etimološki prihvaćena kao osnova ove reči (eng. crown, nem.Krone) u osnovi same latinske reči je curvus – kriv, savijen; praslov. *krivъ.

    Očigledna je povezanost ove dve reči i u fonetskom i u semantičkom pogledu. Izvorna reč za sada nije utvrđena. Noviji istorijska i lingvistička istraživanja dovode u sumnju latinski jezik kao izvorni i kod ovog i kod mnogih drugih pojmova I reči. Isto se odnosi i na starogrčki, konkretno na reč κορώνα, korone, ono što je savijeno.

    « Back to Glossary Index
    SHARE
    Previous articlevasiona
    Next articlehipster