Okupacija i lingvicid srpskog jezika – ekolingvistika i sociolingvistika

Google translate je najoštriji mač za ubijanje maternjeg jezika

Ekolingvistika, sociolingvistika, lingvicid, glotofagija – definicije

U 21. Veku lingvistika se sve više povezuje sa proučavanjem celokupne društvene interakcije.  Veliki značaj imaju sve vrste proučavanja jezika i društva, odnosno uticaja društva na razvitak jezika pa  je sociolingvistika veoma popularna i plodonosna grana lingvistike.

Sociolingvisitika, definicija:

Sociolingvistika je lingvistička disciplina koja se bavi deskriptivnim proučavanjem uticaja svih aspekata društva, uključujući kulturne norme, očekivanja i kontekst, na način upotrebe jezika, kao i uticajem jezika na društvo. Sociolingvistika se razlikuje od sociologije jezika po tome što je fokus sociologije jezika uticaj jezika na društvo, dok se sociolingvistika fokusira na uticaj društva na jezik. Sociolingvistika se u značajnoj meri preklapa sa pragmatikom. Istorijski je blisko povezana sa lingvističkom antropologijom i u poslednje vreme je razlika između ova dva polja dovođena u pitanje.”

link

U prethodnoj  definiciji navode se kao posebne kategorije i sociologija jezika i pragmatika, lingvistička antropologija, što je sve veoma teško za praćenje nekome ko nije iz lingvističke struke. Pa i sami  lingvisti često imaju različit stav po pitanju definicija i naziva različitih oblasti lingvistike.

Ekolingvistika  spada u  mlade kategorije, prisutna je kao naučna disciplina unazad nekih 20- 30 godina.

Ekolingvistika – definicija

Iako sam naziv govori o čemu se radi,  svima nam je već odavno jasno šta je ekologija i koji su njeni ciljevi. Ipak tu je definicija, jedna od mogućih:

“Ekolingvistika ispituje uticaje jezika na međuljudske odnose, odnos ljudi prema drugim bićima i odnose ljudi prema prirodnom okruženju koji su od životnog značaja. Istraživanja se prostiru od uticaja reklamnih diskursa koji podstiču konzumerizam štetan po ekologiju do moći poezije da ohrabri poštovanje prema prirodnom okruženju.” Ovo su dva glavna pristupa koji upotrebljavaju pojam “ekolingvistika” i oni se mogu definisati kao “eko-kritička analiza diskursa” i “ jezička ekologija”

https://sr.wikipedia.org/sr-el/Ekolingvistika

Ekolingvistika je veoma interesanta, iako prilično nepoznata grana nauke.

Ako gledamo sa aspekta ekologije, manje više, svi mi smo (više na rečima, nego na delu) protiv zagađivanja okoline, bacanja đubreta, izduvnih gasova….

A gde je tu naš jezik, maternji, kako god da ga zovemo?

E to smo došli u naučnu oblast, koja se zove ekolingvistika. Konkretno bi to bilo sledeće, par primera:

  • lingvistička okupacija malih jezika od strane velikih
  • odnosi između susednih jezika (da li je potrebno navoditi primere)
  • komercijalne i medijske verbalne obmane (TV, štampa, elektronski mediji, Facebook, Twitter)
  • govor mržnje, panike, omalovažavanja, zastrašivanja
  • sistematsko širenje neistine zapakovane u formu postistina, spinovanih informacija, ..
  • omalovažavanje sagovornika kako na individualnom tako i na kolektivnom nivou (do nivoa čitavih naroda, da li je potreban primer?)glotofagija-definicija
  1. Lingvistička okupacija malih jezika od strane velikih

Srpski jezik, kao i svi ostali jezici na Balkanu trenutno preživljava agresivnu okupaciju od strane engleskog jezika.

Šta se radi po tom pitanju?

Vrlo malo! Lingvistički pokušaji da se odupre toj vrsti okupacije zaista postoje. Pojedini naši eminentni lingvisti se bave ekolingvistikom, međuitim većina njihovih napora ostaje na nivou naučnih radova, iako zaslužuju mnogo veću pažnju. Kakva je to tema ekolingvistika i koga to još interesuje?

Za zainteresovane predlažem sjajno štivo: Predrag Piper – Srpski između velikih I malih jezika, odakle su i preuzeti osnovni pojmovi ekolingvistike.
link

ili, još bolje proćitajte izlaganje profesora Pipera na tu temu link

Situacija nije bolja ni u drugim jezicima, kako malim tako i velikim. Internet je samo još zapržio čorbu a google translate je oštriji mač za ubijanje maternjeg jezika od mnogih okupatora koji su boravili na ovim prostorima.

Pročitaj: Odakle su Nemci došli na današnju teritoriju Nemačke

Glotofagija – definicija

Glossa – grč. jezik

Phagos – proždirač, onaj ko jede, proždire nešto

Glotofagija nije poznat pojam na ovim našim prostorima. Smisao ovog pojma je smrt jezika

i u lingvistiku ga je uveo Žan Luj Kalve

citiram iz navedenog dela P.Piprea:

Glotofagija … jeste jedna vrsta kolektivnog i duhovnog kanibalizma, koje nije usmereno na uništavanje fizičke supstance naroda nego najbitnijeg u njegovoj kulturnoj supstanci, na uništavanje jezika.  Sudbine mnogih mrtvih jezika svedoče da je glotofagija vrlo stara pojava a status mnogih savremenih malih jezika na ivici opstanka govori da apetiti glotofaga rastu….

Da ti srednji i mali  jezici nisu sasvim “nevini” u tom procesu duhovnog kanibalizma je zaista naša tužna, lingvistička priča.

lingvicid-srpskog-jezika

Drugi naziv za glotofagiju je lingvicid (linguicide)

Ako se vratimo  na odrednicu smrt jezika

videćemo da je uz sanskrit i latinski kao mrtav jezik naveden i staroslovenski jezik.

Srpski jezik je preživeo tursko ropstvo i pokušaj lingvicida u formi staroslovenskog jezika, koji je preminuo je kasnije, kada su Turci već otišli sa ovih prostora.

Vendski (drugačiji naziv za srpski na teritoriji Nemačke) nažalost nije, lužičkosrpski  je tek mali podsetnik, koji stremi brzom zaboravu.

A kako je preminuo staroslovenski  jezik i ko su njegove ubice, da li su oni i među nama, to je druga, veoma uzbudljiva ujedno i tužna priča, za neku drugu priliku.

Dakle lingvicid srpskog jezika je u toku,  da li će uspeti i da li pomažemo ili odmažemo u tom procesu, ostaje da se vidi. Ne, neću reći istorija će pokazati, istorija nije baš uvek verna druga.

A ostalim aspektima ekolingvistike u tekstovima, koji slede.

Šta vi mislite, da li se dovoljno borimo protiv glotofagije i okupacije srpskog jezika?

2 COMMENTS

  1. U svakoj borbi neko strada.
    Bilo bi zanimljivo ispričati tu priču o ubistvu srpskoslovenskog jezika, mislim da je zanimljivo i to što će dobar deo leksike srpskog jezika koju smo zamenili tuđicama u stvari biti sačuvan u hrvatskom jeziku.
    Mi se ponosimo time da nismo jezički puritanci – ali nas upravo to vodi propadanju u svakom smislu.
    I, da – postoji nešto što se zove jezička politika (ovo nije napomena vama jer znam da vi to jako dobro znate) već podsetnik da svaka odgovorna država brine i o jeziku i bilo bi zanimljivo da i o tome pišete.

Comments are closed.