Turcizmi u srpskom jeziku – slovo A, a

     

    ahar – štala, konjušnica

    aba – domaće sukno, platno

    abadžija – suknar, vrsta zanatlije

    avaz – glas

    avlija – kućno dvorište ograđeno zidom

    aga – dobrostojeći gospodin

    agadara – vrsta sablje

    aginica – agina žena

    ada – rečno ostrvo

    adet – običaj, navika

    aždaha – neman

    ajgir – konj, pastuv

    ajdamak – batina

    ajluk – plata

    akšam – prvi mrak

    al – ružičast

    ala – čudovište, aždaja

    alaj – skupina, mnoštvo

    alaj-barjak – svečana zastava

    alajbeg – zapovednik spahija u sandžaku

    alamanka – sablja nemačke proizvodnje

    alast – ružičast

    alat – pribor za rad

    alat – vrsta konja crvenkaste boje

    alatast – crvenkast

    al-bašča – vrt sa mnogo crvenog cveća

    alem – dragi kamen

    ama – ali, samo

    aman – milost

    amanet – preporuka, zavet

    amber, ambra – mirisna smola, jantar, ćilibar

    argat – puškarnica

    argat, argatin – nadničar

    arkaleđa

    armagan – poklon

    Arnaut – Albanac

    arpa – ječam

    arpadžik – sitni semenski luk

    arslan – lav

    aršin – mera za dužinu

    ašlama – vrsta trešnje

    aslisigurno

    astar – postava

    at – konj plemenite vrste

    atlija – konjanik

    aferim – odlično, bravo

    afion – opijum

    ahar – štala, konjušnica

    adžaip – čudnovata stvar

    adžamija – neiskusan

    adžo – starac, deda

    adžuvan – mladić

    ašik , ašikdžija – ljubavnik

    aščija – kuvar

    aščinica – narodna kuhinja

    aščiluk – kuvarsko umeće, zanat

    Napomena – izvori:

    Vuk Stefanović Karadžić – Srpski  riječnik, 1818, 1852

    A. Škaljić – Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku

    Broj turcizma kod Vuka je uvek mnogo veći za određeno slovo, pošto je Vuk u turcizme ubrajao i mnoge reči, čije poreklo mu nije bilo poznato kao i mnoge starosrpske reči.

    Primer: drum – reč, grčkog porekla, dromos

    kika – prasl. i stsl. kyka, старосрпски  кыка, rus. кика

    Vuk je u predgovoru prvog izdanja Rječnika napisao sledeće: “Turske riječi (koje sam od prilike znao da su jamačno Turske) naznačio sam zvijezdicom (*), i đe mi je odma moglo pasti na um, zamjenjivao sam i Srpskim riječima. Najviše od ovi Turskije reči mogu se bez sve muke išćerati iz našeg jezika, zašto imamo Srpske mjesto nji; a đekoje se može biti ni u godini dana ne spominju; ali sam i ja opet pisao, zašto sam se čuo đe se u narodu govore, ili pjevaju; a ima i nekoliko i takovi riječi Turski, koje ćemo morati zadržati i posvojiti n.p.boja, amanet, tepsija, đerđef, top, barjak, barjaktar, brk, burmut, čakšire (đekoji naši spisatelji pišu nogavice umjesto čakšire, ali to nije isto.”

     

    « Back to Glossary Index
    SHARE
    Previous articlebeslovesan
    Next articleblejati, bleja