Turcizmi u srpskom jeziku – slovo Z, z

     

    zabadava – uzalud, vidi  badava, zabadava

    zabataliti – zapustiti

    zabun – bolan, nemoćan

    zaintačiti – navaliti sa pitanjima

    zahirahrana

    zaman – uzalud

    zamandaliti – zatvoriti vrata mandalom (zatvarač, zapor)

    zahmet – teško

    zanat –  zanimanje, profesija, struka

    zanatlija – neko ko se bavi određenom strukom

    zapt – stega

    zaptiti – sprečavati, začepiti

    zarar -šteta

    zaruret – nevolja, nužda

    zbaglati – svezati

    zevak – uživanje

    zevkariti – uživati

    zejtin

    zejtin-tane – plod od masline

    zejtini – maslinaste boje

    zelenkada – vrsta cveća, vidi šta je zelenkada

    zeman – vreme

    zembilj – vrsta korpe za nošenje

    zenđil – bogat

    zerde -vrsta poslastice, puding od pirinča sa dodatkom šafrana, žute boje

    zerdelija – vrsta šljive žute boje

    zećir prsten – prsten sa dragim kamenom

    zijamet – veliko imanje

    zijan – šteta, kvar

    zijaniti – izgubiti

    zijafet – gozba

    zift – vrsta smole

    zor – sila, snaga

    zorli – silan

    zubun – vrsta odeće, kaputa, često bogato ukrašena vezom

    zuđurt – bez novca

    zuluf – zalizak

    zulum – nasilje

    zulumćar – nasilnik

    zumba – bušilica

    zumbul – vrsta cveća

    Napomena – izvori:

    Vuk Stefanović Karadžić – Srpski  riječnik, 1818, 1852

    A. Škaljić – Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku

    Broj turcizma kod Vuka je uvek mnogo veći za određeno slovo, pošto je Vuk u turcizme ubrajao i mnoge reči, čije poreklo mu nije bilo poznato kao i mnoge starosrpske reči.

    Primer: drum – reč, grčkog porekla, dromos

    kika – prasl. i stsl. kyka, старосрпски  кыка, rus. кика

    Vuk je u predgovoru prvog izdanja Rječnika napisao sledeće: “Turske riječi (koje sam od prilike znao da su jamačno Turske) naznačio sam zvijezdicom (*), i đe mi je odma moglo pasti na um, zamjenjivao sam i Srpskim riječima. Najviše od ovi Turskije reči mogu se bez sve muke išćerati iz našeg jezika, zašto imamo Srpske mjesto nji; a đekoje se može biti ni u godini dana ne spominju; ali sam i ja opet pisao, zašto sam se čuo đe se u narodu govore, ili pjevaju; a ima i nekoliko i takovi riječi Turski, koje ćemo morati zadržati i posvojiti n.p.boja, amanet, tepsija, đerđef, top, barjak, barjaktar, brk, burmut, čakšire (đekoji naši spisatelji pišu nogavice umjesto čakšire, ali to nije isto.”

     

     

    « Back to Glossary Index