turcizmi u srpskom jeziku – slovo A, a
aba – domaće sukno, platno
abadžija – suknar, vrsta zanatlije
avaz – glas
avlija – kućno dvorište ograđeno zidom
aga – dobrostojeći gospodin
agadara – vrsta sablje
aginica – agina žena
ada – rečno ostrvo
adet – običaj, navika
aždaha – neman
ajgir – konj, pastuv
ajdamak – batina
ajluk – plata
akšam – prvi mrak
al – ružičast
ala – čudovište, aždaja
alaj – skupina, mnoštvo
alaj-barjak – svečana zastava
alajbeg – zapovednik spahija u sandžaku
alamanka – sablja nemačke proizvodnje
alast – ružičast
alat – pribor za rad
alat – vrsta konja crvenkaste boje
alatast – crvenkast
al-bašča – vrt sa mnogo crvenog cveća
alem – dragi kamen
ama – ali, samo
aman – milost
amanet – preporuka, zavet
amber, ambra – mirisna smola, jantar, ćilibar
argat – puškarnica
argat, argatin – nadničar
arka – leđa
armagan – poklon
Arnaut – Albanac
arpa – ječam
Pogledaj: kako je nastala reč – vreća
arpadžik – sitni semenski luk
arslan – lav
aršin – mera za dužinu
ašlama – vrsta trešnje
asli – sigurno
astar – postava
at – konj plemenite vrste
atlija – konjanik
aferim – odlično, bravo
afion – opijum
ahar – štala, konjušnica
adžaip – čudnovata stvar
adžamija – neiskusan
adžo – starac, deda
adžuvan – mladić
ašik , ašikdžija – ljubavnik
aščija – kuvar
aščinica – narodna kuhinja
aščiluk – kuvarsko umeće, zanat
Napomena – izvori:
Vuk Stefanović Karadžić – Srpski riječnik, 1818, 1852
A. Škaljić – Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku
Broj turcizma kod Vuka je uvek mnogo veći za određeno slovo, pošto je Vuk u turcizme ubrajao i mnoge reči, čije poreklo mu nije bilo poznato kao i mnoge starosrpske reči.
Primer: drum – reč, grčkog porekla, dromos
kika – prasl. i stsl. kyka, старосрпски кыка, rus. кика
Vuk je u predgovoru prvog izdanja Rječnika napisao sledeće: “Turske riječi (koje sam od prilike znao da su jamačno Turske) naznačio sam zvijezdicom (*), i đe mi je odma moglo pasti na um, zamjenjivao sam i Srpskim riječima.
Najviše od ovi Turskije reči mogu se bez sve muke išćerati iz našeg jezika, zašto imamo Srpske mjesto nji; a đekoje se može biti ni u godini dana ne spominju; ali sam i ja opet pisao, zašto sam se čuo đe se u narodu govore, ili pjevaju; a ima i nekoliko i takovi riječi Turski, koje ćemo morati zadržati i posvojiti n.p.boja, amanet, tepsija, đerđef, top, barjak, barjaktar, brk, burmut, čakšire (đekoji naši spisatelji pišu nogavice umjesto čakšire, ali to nije isto.”
