Turcizmi slovo V,v
vada – rok
vaiz – propovednik
vajda – korist
vakuf – verska zadužbina
vala – bogami
Pročitaj: kako je nastala reč – kašika
varak – pozlata
varakli – pozlaćen
vezir – visoki državni službenik u Turskoj
veresija – odloženo plaćanje
vilajet – pokrajina
vildiš – slonova kost
Napomena – izvori:
Vuk Stefanović Karadžić – Srpski riječnik, 1818, 1852
A. Škaljić – Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku
Broj turcizma kod Vuka je uvek mnogo veći za određeno slovo, pošto je Vuk u turcizme ubrajao i mnoge reči, čije poreklo mu nije bilo poznato kao i mnoge starosrpske reči.
Primer: drum – reč, grčkog porekla, dromos
kika – prasl. i stsl. kyka, старосрпски кыка, rus. кика
Vuk je u predgovoru prvog izdanja Rječnika napisao sledeće: “Turske riječi (koje sam od prilike znao da su jamačno Turske) naznačio sam zvijezdicom (*), i đe mi je odma moglo pasti na um, zamjenjivao sam i Srpskim riječima.
Najviše od ovi Turskije reči mogu se bez sve muke išćerati iz našeg jezika, zašto imamo Srpske mjesto nji; a đekoje se može biti ni u godini dana ne spominju; ali sam i ja opet pisao, zašto sam se čuo đe se u narodu govore, ili pjevaju; a ima i nekoliko i takovi riječi Turski, koje ćemo morati zadržati i posvojiti n.p.boja, amanet, tepsija, đerđef, top, barjak, barjaktar, brk, burmut, čakšire (đekoji naši spisatelji pišu nogavice umjesto čakšire, ali to nije isto.”
