Turcizmi u srpskom jeziku – slovo I, i

     

    ibret – pouka, čudo

    ibrik – sud za vodu od bakra

    ibrišim – vrsta svilenog konca

    izun – dozvola

    ilidža – banja

    ibrete – ukrasne igle

    inat

    indat – pomoć

    inćar – poricanje

    indžil – jevanđelje

    iskusuriti – isplatiti

    islam – vera

    istekar – ponovo

    istifan– nevestinski venac

    ihtijar – starac

    ičaga – dvorski službenik

    išaretznak

    išćil – slutnja

    Napomena – izvori:

    Vuk Stefanović Karadžić – Srpski  riječnik, 1818, 1852

    A. Škaljić – Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku

    Broj turcizma kod Vuka je uvek mnogo veći za određeno slovo, pošto je Vuk u turcizme ubrajao i mnoge reči, čije poreklo mu nije bilo poznato kao i mnoge starosrpske reči.

    Primer: drum – reč, grčkog porekla, dromos

    kika – prasl. i stsl. kyka, старосрпски  кыка, rus. кика

    Vuk je u predgovoru prvog izdanja Rječnika napisao sledeće: “Turske riječi (koje sam od prilike znao da su jamačno Turske) naznačio sam zvijezdicom (*), i đe mi je odma moglo pasti na um, zamjenjivao sam i Srpskim riječima. Najviše od ovi Turskije reči mogu se bez sve muke išćerati iz našeg jezika, zašto imamo Srpske mjesto nji; a đekoje se može biti ni u godini dana ne spominju; ali sam i ja opet pisao, zašto sam se čuo đe se u narodu govore, ili pjevaju; a ima i nekoliko i takovi riječi Turski, koje ćemo morati zadržati i posvojiti n.p.boja, amanet, tepsija, đerđef, top, barjak, barjaktar, brk, burmut, čakšire (đekoji naši spisatelji pišu nogavice umjesto čakšire, ali to nije isto.”

     

    « Back to Glossary Index