Turcizmi u srpskom jeziku – slovo J, j

     

    jabana – stranac

    jagla – vrsta jela, cicvara

    jaglak – vrsta marame

    jagma – grabljenje, pljačka

    jagmiti – grabiti

    jagrz, jagaz – vrsta konja

    jazija – pismo

    jazidžija – pisar

    jazuk – šteta

    jaija – pešak

    jaka – kragna

    jalah, jala – o bože

    jalija – pust prostor

    jalman – deo puške

    janija – vrsta jela, paprikaša

    jankesa – vrsta torbe

    janjičar – rod vojske

    japija – drvena građa

    japundže – kišna kabanica

    jarak

    jaran – prijatelj

    jaračenje – pripremanje konja

    jarugarupa, brazgotina

    jasakčija – straža

    jastuk

    jatagan – vrsta dugog, krivog noža

    jatakpostelja, onaj koji skriva prestupnike

    jauklija – devojka, verenica

    jedek – povodac od ulara

    jelek – prsluk

    jemenija – povezača

    jemenlije – vrsta obuće

    jeminzakletva

    jenđa – deveruša

    jeribasma – vrsta kruške

    jedžekhrana, jelo

    jogun, jogunast – svojeglav

    jok – ne, nije

    joktur – nema

    joldaš – drug

    joltava – vrsta posuđa

    jorgan

    jorganluk – vrsta platna

    jorgovan

    jordam – oholost

    jumak – klupče

    juriš – napad

    jufkatesto za pitu

    Napomena – izvori:

    Vuk Stefanović Karadžić – Srpski  riječnik, 1818, 1852

    A. Škaljić – Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku

    Broj turcizma kod Vuka je uvek mnogo veći za određeno slovo, pošto je Vuk u turcizme ubrajao i mnoge reči, čije poreklo mu nije bilo poznato kao i mnoge starosrpske reči.

    Primer: drum – reč, grčkog porekla, dromos

    kika – prasl. i stsl. kyka, старосрпски  кыка, rus. кика

    Vuk je u predgovoru prvog izdanja Rječnika napisao sledeće: “Turske riječi (koje sam od prilike znao da su jamačno Turske) naznačio sam zvijezdicom (*), i đe mi je odma moglo pasti na um, zamjenjivao sam i Srpskim riječima. Najviše od ovi Turskije reči mogu se bez sve muke išćerati iz našeg jezika, zašto imamo Srpske mjesto nji; a đekoje se može biti ni u godini dana ne spominju; ali sam i ja opet pisao, zašto sam se čuo đe se u narodu govore, ili pjevaju; a ima i nekoliko i takovi riječi Turski, koje ćemo morati zadržati i posvojiti n.p.boja, amanet, tepsija, đerđef, top, barjak, barjaktar, brk, burmut, čakšire (đekoji naši spisatelji pišu nogavice umjesto čakšire, ali to nije isto.”

     

     

     

     

     

    « Back to Glossary Index