zaručiti

     

    zaručiti – uzeti, uhvatiti za ruku;  u osnovi ovog glagola je imenica ruka, praslovenski *roka

    1. Da bi se razumelo značenje starosrpskog glagola zaručiti i imenica zaručnik, zaručnica i zaruke, polazimo od primera u kojima se vidi staro značenje glagola zaručiti:

    Zakonik cara Dušana, čl. 95

    Ako kto pozna lice pod človekom, a bude gore u  pustoši, da ga povede u preprvnje selo i zaruči  selu i pozove da ga dade pred sudijami; ….

    S.Novaković u tumačenju ovog člana kaže – zaručiti, dati na jemstvo ili čuvanje, … na veru, na ostavu, zajmčiti, poveriti.

    Dati na veru, veriti, je smisao starosrpskog glagola – zaručiti, iz koga su nastale navedene imenice u današnjem smislu reči.

    2. zaručiti – dati prsten

    zaručiti se, veriti se – devojka i mladić daju veru jedan drugome, čuvaju se jedna za drugoga do svadbe, braka.

    ukr.- Зару́чини, zaruke

    rus. – Обручение, Рукобитье, zaruke

    3. Vuk, Rječnik kod glagola zaručiti navodi:

    1. bure, vreću, torbu, lonacpostaviti, dodirnuti, napuniti
    2. (u Boci) djevojku t.j. darivati

    Zano skida burme pozlaćene

    I zaruči ljepotu đevojku …

    1. kćer svoju

    Marina se uzbrižila majka

    E je skoro Maru zaručila.

    « Back to Glossary Index