Janko

    Janko – muško ime

    Poreklo i značenje imena Janko:

    Janko ne spada u starosrpska muška imena.

    Ne nalazimo ga na najstarijem  spisku starorpskih muških imena – Dečanske hrisovulje.

    Broj imena u tim popisima na slovo J nije baš veliki u odnosu na druge glasove a kao slična imena se javljaju:

    Jarko, Junak

    Janko, ime je navedeno u Pomenicima S. Novakovića

    Postoji mišljenje da je ime Janko dobilo na popularnosti po legendi i predanju o Sibinjanin Janku, mađ. Hunyadi János, rum. Ioan de Hunedoara, lat. Ioannes Corvinus.

    Biogradu pomoć poda Ugrin Janko vojevoda.
    Opravlja se vojevoda Janko,
    Opravlja se na Kosovo ravno....Daničić, Rečnik
    U osnovi je ime Jan+ko, čest nastavak za građenje srpskih muških imena.

    Pogledaj: kako je nastalo muško ime – Vladimir

    Osnovano bi bilo posmatrati širenje imena od severa ka jugu, uzevši kao osnovu ime Jan, varijacija starohebrejskog imena Yohanan, kao kod naših imena Ivan, Jovan.

    Jan je ime zastupljeno u odgovarajućim varijantama u češkom, poljskom, a u nemačkom – Johann, danskom – Jon, švedskom i norveškom Jens

    Janko Hunjadi potpis
    Potpis Janka/Janoša/Johannesa Hunjadija

    foto

    Zanimljivo:

    Ime Janko u narodnom predanju:

    Despot Stjepan Lazarević i Sibinka djevojka, roditelji Sibinjanin Janka;

    V. Bogišić, Narodne iz starijih najviše primorskih izvora, No.8:

    Visoki Stevan, idući s vojskom iz Moskve u Srbiju, dođe u Budim na konak, i ondje madžarska gospoda, videći ga onako visoka i lijepa, zažele imati od njega poroda, i u razgovoru zapitaju ga da li bi se u njegovoj vojsci mogao naći dobar ždrijebac da opase njihovu kobilu da bi i oni zapatili tako lijepih i dobrijeh konja, a on im odgovorio: bi, zašto ne bi?

    Kad bude uveče, oni mu pošalju lijepu devojku da noći sa njime.

    Kad se on stane izgovarati , kaže mu se da je on to obrekao učiniti; tako on djevojku primi i prenoći s njome, i sutradan ujutru na rastanku dade joj prsten i reče joj: ako rodi muško, da mu nadjene ime Janko, ako li rodi žensko, Janja, i pošto dijete odraste da mu da onaj prsten.

    Odatle on krene i otide u Srbiju, a djevojka posle devet mjeseci rodi dvoje, i muško i žensko, i po njegovoj naredbi nadjenu muškome ime Janko, a ženskome Janja.

    Pošto Janko malo poodraste i stane se s djecom igrati, gdje se skače, on odskače, gdje se rve, on obara, gdje se kamena meće, on odmeće, gdje se trči, on utječe; zato mu stanu djeca zavidjeti i kao podsmjevajući mu se govoriti da on nema oca nego da je kopile.

    Kad se to Janku dosadi, on jednom navali na svoju mater da mu kaže ko je njegov otac; nato mu mati dade onaj prsten, a kad on u nj zagleda i prouči šta na njemu piše, on reče: međer sam ja jednoga cara sin!

    I zato je posle išao u Srbiju i bio se s Turcima kao tražećo svoju očevinu.

    « Back to Glossary Index
    SHARE
    Previous articlebrod
    Next articleLubarda