slon

    slon, imenica, muški rod

    značenje reči slon:

    1. slon – životinja iz porodice sisara iz reda Proboscidea, surlaši.

    Spada u ugrožene životinjske vrste u Africi i Aziji.

    1. nespretna odoba, krupna i glomazna ali ne i preterano pametna

    Ej slonu jedan, pazi šta radiš!

    IzrazI:

    • – kao slon u staklarskoj radnji/staklenoj bašti – nespretno, nezgrapno
    • od muve praviti slona – preuveličavati nešto

    poreklo reči

    prasl. *slonъ (rus., češ. slon), starosrpski – slon

    od glagola nasloniti,  prisloniti se

    Mnogi etimolozi ovo tumačenje smatraju “narodnom etimologijom”.

    Neki etimolozi zastupaju stav da je reč nastala od reči tur./arap – arslan, lav što nema mnogo ispravnih poveznica.

    Zvanično u etimologiji jedinstveno poreklo ove reči nije prihvaćeno.

    Pročitaj: poreklo reči majmun

    Zanimljivo:

    U slovenskim jezicima slon je zajedinčka reč i ima specifičnu etimologiju u odnosu na reč kojim se u drugim evropskim jezivima naziva ova životinja:

    lat. – elephantus

    grč. – elephas (genitive elephantos) – slonovača, slonova kost

    poreklo grčke reči nije razjašnjeno; ima mišljenja da potiče od sanskritske reči za slona ibhah.

    U Bestijarnicima, link, popularnim u srednjem veku u Srbiji javlja se opis slonova kao objašnjenje za nastanak reči – slon spava naslonjen na drvo

    slon značenje reči

    Ne treba prevideti arheološke dokaze da je slon, tzv. minijaturni slon živeo na ostrvima i obalskim područjima Sredozemnog mora, iako se period izumiranja te vrste ne može taćno utvrditi.

    Takođe postoje grnčarski nalazi iz Dalmacije sa prikazima slona, koji se povezuju sa trgovinskim vezama sa afričkim, egipatskim i rimdkim gradovima. Vidi Enciclopedia of Indo-European Culture, s. 177, J.P. Mallory, D.Q.Adams

     

    slon, iako nije živio u pradomovini, postoji u svim slavinama prema narodnoj fonetici.

    Uzimlje se bez potrebe da je posuđenica iz got *liwa < gr. λέων, gen. -οντος. Paralela je za takvu posudenicu velbpdb »kamila« < got. ulbandus <elephantus.

    Mora se pak dopustiti i mogućnost da je već u pradomovini riječ bila u običaju u životinjskom eposu. Zbog toga je moguće i Oštirovo mišljenje da nije posuđena iz nepotvrđenog gotskog oblika, nego da je praslavenska.

    Kako lat. leo potječe iz staroegipatskoga,riječ je mogla postojati i u praevropskom supstratu, odakle je ušla i u germ, I slav. kao i u ie. prajezik.

    P. Skok, Etimološki rečnik

    slôn m (BI) = (običniji akcenat na zapadu) slon prema f slonica (Stulić), sveslav. i praslav.(?), »elefanat, filj, vilj«. Pridjev na -ov slonov =slonov (~a kosť). Rumunjski pridjev slonovnu (Psaltirea Schema, Gorėsi). Slon i lav su životinje koje ne žive na slavenskim teritorijima, a ipak svi Slaveni imaju za njih svoje nazive.

    Prema srednjovjekovnom prírodopisu (bestijariju), postojalo je vjerovanje da slon ne može da sagiba koljena, već spava u uspravnom položaju, prislonjen na drvo. Odatle nastade mišljenje da taj naziv potječe od postverbala slon od sloniti (v.).

    Činjenica da se slon zove u lit.*šlapis pored Šlajus, navodi na mišljenje da je n nastao od pn (kao u san, v.) te pretpostavlja praslav. *slopnb. Oštir identificira taj suponirani praslav. oblik s gr. έλέφας, gen. έλέ-φαντος i pretpostavlja iliro-tračko posredovanje.

    Ako je -έφας posuđenica kao i lat.ebur, kako izlazi iz uporedenja sa egipatskim âb, âba i koptskim εβου, εβυ »slon, slonova kost«, onda i Oštirova supozicija visi u zraku. Iljinski pretpostavlja kao i Oštir isti praslav.*5Іор-пъ, pozivajući se na stpolj. stopień »stopa«, slapać »treten, stampfen, topotati«. Štreke-Ijeva hipoteza da je slon od tur. arslan »lav« (v. oroslan) je najmanje uvjerljiva. Tu treba pretpostaviti aferezu sloga ar- i prijelaz а > o, koji ne dolazi u turcizmima.

     

    « Back to Glossary Index
    SHARE
    Previous articleanticipirati
    Next articlekultivisan