turcizmi D, d – lista
dava – tužba
dada, dadilja
dahija – silnik
daire – muzički instrumnet
daidža – ujak
darmar – nered
deva – kamila
degenek – batina
dežmekast – omanji i debeljuškast
deli – lud, silan
delibaša – vođa delija
delija – junak
deliluk – ludost, mladost
dembel – lenština
deme, demet – breme, teret
Pogledaj: – šta znači i kako je nastao izraz – muku mučiti
demir – gvožđe
denjak -svežanj
dervent – klanac, utvrđenje
derviš – pripadnik verske sekte
dernek – vašar
dert – briga, jad
divan – vrsta sofe, dvor
divanhana – predsoblje
divanija – sulud, lakouman
divaniti – razgovarati
divan-kabanica – duga, crvena kabanica
dizgin – kožni podvodac
dizdar – zapovednik tvrđave
dilber – momak, ljubavnik
dimije – donji deo ženske odeće
dimiskija – vrsta sablje
din – vera
direk – stub, greda
dirindžiti – raditi težak posao
dokusuriti – okončati
dolama – vrsta nošnje, kabanice
dolma – vrsta jela od mesa i pirinča
domazluk – domaće životinje
dorat – vrsta konja tamno smeđe boje
doratast – smeđ, zagasitocrven
doruša – kobila tamno smeđe boje
dostluk – prijateljstvo
dost – prijatelj
dram – mera za težinu
dramlija – krupna sačma, vidi dramoser
duvak – nevestinski veo
duvan
duvaniti
duvankesa
duvandžija
duvar – zid
dugme – puce
dud – vrsta voća
dumen – kormilo
dulek – tikva, dinja, lubenica
dunđer – vrsta zanatlije, građevinara
dur, dura – stani, stoj
durati – trpeti
durbin – dvogled
durmadan – neprekidno
dućan – radnja
dućandžija – trgovac
dušek
dušekluk – platno za dušeke i ostava za dušeke
dušman – neprijatelj
dušmanluk – neprijateljstvo
Napomena – izvori:
Vuk Stefanović Karadžić – Srpski riječnik, 1818, 1852
A. Škaljić – Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku
Broj turcizma kod Vuka je uvek mnogo veći za određeno slovo, pošto je Vuk u turcizme ubrajao i mnoge reči, čije poreklo mu nije bilo poznato kao i mnoge starosrpske reči.
Primer: drum – reč, grčkog porekla, dromos
kika – prasl. i stsl. kyka, старосрпски кыка, rus. кика
Vuk je u predgovoru prvog izdanja Rječnika napisao sledeće: “Turske riječi (koje sam od prilike znao da su jamačno Turske) naznačio sam zvijezdicom (*), i đe mi je odma moglo pasti na um, zamjenjivao sam i Srpskim riječima.
Najviše od ovi Turskije reči mogu se bez sve muke išćerati iz našeg jezika, zašto imamo Srpske mjesto nji; a đekoje se može biti ni u godini dana ne spominju; ali sam i ja opet pisao, zašto sam se čuo đe se u narodu govore, ili pjevaju; a ima i nekoliko i takovi riječi Turski, koje ćemo morati zadržati i posvojiti n.p.boja, amanet, tepsija, đerđef, top, barjak, barjaktar, brk, burmut, čakšire (đekoji naši spisatelji pišu nogavice umjesto čakšire, ali to nije isto.”
