Falsifikovana istorija s aspekta lingvistike – istorija nije učiteljica života

Historia est magistra vitae -Ciceron

Konstantinova darovnica – falsifikat o kome se ćuti

Da li je lingvistika dosadna nauka, koja samo kvari oči i podiže mnogo prašine prilikom listanja tomova knjiga i rečnika?

Da li je dosadna i suvoparna?

Ništa od toga nije tačno.

Problem je samo u tome što lingvistika nije još došla na red i nije prezentovana na popularan način. Šta to znači?

Da se o lingvističkim teorijama, istoriji i pravilima piše na popularan način, bez milion citata, fusnota i bibliografije, sve su to suštinski elementi naučnog dela. Međutim u 21 veku nauka je krenula putem popularizacije na engleskom i na nemačkom govornom području, koje ja pratim.

Kod nas taj proces malo kaska, po običaju, nije da ga nema. Daleko je još uvek od toga da za lingvistiku možemo da kažemo da je popularna kod nas.

Lingvistika i otkrivanje falsifikovane istorije

Pa da vidimo, šta preko lingvistike možemo da saznamo o istoriji sveta, našoj istoriji pa i  o nama, koji u ovom trenutku pišemo tekstove, delimo ih preko društvenih mereža, komentarišemo i tipično  srpski – delimo se na tabore, nepomirljive naravo.

Birajte koji hoćete: zvedaši-partizanovci, četnici-partizani, pristalice akademske nauke – pristalice srpske-autohtone škole….Ima toliko primera, ovde ćemo zastati.

Srpska autohtona škola, teorije zavere , širenje paranoje….

Ma da li je zaista tako?

Da razmotirmo zajedno jedno podvalu ili tačnije falsifikat, koji je uticao na celokupnu evropsku a i svetsku istoriju (i mi smo tu naravno).

Konstantinova darovnica

Konstantinova darovnica ili Donatio Constantini je izuzetno važan dokument, pomoću koga su pape i papstvo počeli da grade, i naravno  uspeli u  tome, svoj  dominantan položaj u hrišćanstvu.

Ovo nije religijski tekst, niti imam nameru da se bavim odnosom pravoslavlja, katoličanstva, reformacije itd.

Da se pozabavimo samim tekstom.

Konstantinova darovnica-važan falsifikat koji je uticao na istoriju Evrope
foto

Silvester I je bio rimski papa u 4 veku, proglašen je za sveca (2.januar u pravoslavnom kalendaru).

Bio je veoma uticajan, izuzetno posvećen Hristovoj veri, toliko da je svojim molitvama pomogao da carica Jelena pronađe Hristov krst a cara Konstantina je takođe molitvama izlečio od lepre i preveo u hrišćanstvo.

Zahvalni Konstantin je napisao pomenuti dokument i darivao papu Silvestra, kao  i sve buduće pape, prvenstvom nad svim ostalim verskim hrišćanskim poglavarima.

Papa je dobio vlast nad svim hrišćanskim crkvama, prvenstvo u  verskim  i  obrednim poslovima, dobio je i vlast u Rimu i ostalim delovima Evrope hrišćankse veroispovesti.  Znate ono – direktni i jedinstvi komunikacioni kanal sa Bogom.

I tako je počelo! Istorija Zapadne i  Centralne Evrope je pod budnim okom papstva i rimske crkve,  krenula je u susret današnjici i tamo nekim prevarantima iz srpske-atohtone škole istorije, koji nešto viču, paranoišu , obmanjuju sebe i narod…

Ček, ček, da zastanemo malo!

Ta ista darovnica se pojavila tek  u 8 veku, tačnije 778 godine, u pismu tadašnjeg  pape Pipinu malom, franačkom kralju, u kome mu se obraća za pomoć u borbi protiv Langobarda.

Pipin prihvata da pomogne papi, predaje mu na upravu vizantijske posede u centralnoj Italiji. Sam zauzima severnu Italiju i postaje vladar vodeće države na teritoriji Evrope, buduće Sveto rimsko carstvo. Biskup provincijskog grada Rima (u to doba Rim je bio provincija) počinje svoj uspon ka statusu  koji sada ima.

Sveto rimsko carstvo, Habzburška monarhija, Prusko carstvo su vladajuće evropske sile, koje određuju mnogo toga u istoriji Evrope.

Ma otkud to da je papa izlečio Konstantina od lepre? I da ga je preveo u hrišćansku veru?

Ne, nije!

Falsifikat katoličke crkve

Ovaj dokument je falsifikat i to je dokazano lingvističkim metodama. Jezik, odnosno pojedine reči, upotrebljene u tekstu, nisu postajale u vreme, kada se datira ova darovnica.

To je dokazao sekretar drugog pape iz XV veka, lingvista po imenu Lorenco Vala.

Dokazano da je prevara, šta ima više da se priča.

Ima, nego šta! Iako su mnogi drugi posle Vale, takođe dokazali da je dokument falsifikovan, katolička crkva je to nekako prihvatila tek na kraju XVIII veka, 1000 godina kasnije.

Da pokušamo da zanemarimo ovaj dokument, jedan kao nijedan. Ne lezi vraže  – da li ste čuli za Pseudo Isidorove dekrete?
Vala konstinova darovnica
foto
To je obimna zbirka od 4 kolekcije rukopisa (za sada) koje su crkva i nauka priznala za falsifkate, upravo iz tog perioda – kada su papstvo i dinastija Karolinga počeli da pišu istoriju kako je njima odgovoralo: ovo dopiši, ovo izbriši…

Samo to, ništa više nije falsifikovano – bez paranoje, odlučite sami!

Recimo na nemačkom govornom području sve je više kritičkih naučnih radova iz njihove istorije, koji razmatraju falsifikate proglašene za istorijske činjenice.

Lingvistika je veoma važna u otkrivanju takvih prevara. Latinski jezik korišćen u srednjem veku ima veze sa klasičnim latinskim otprilike kao govorni engleski i globish.

A taj novolatinski je u mnogome uticao na savremene jezike, kao što su engleski, nemački, francuski.

Novolatinski je veštački jezik, koji se kasnije uzima i za osnovu u proučavanjima porekla drugih jezika, pa i našeg.

I tako, za sada, sve tapka u mestu, nauka je tu – gde je, navodi taj dolazak Slovena u 6. veku do besvesti, kraj priče.

Srpski jezik je nastao u 19 veeku, pre toga su postojale samo redakcije – kojom li je redakcijom govorio taj narod?Da li razmišljate ikada o tome?

I tako, to bi bilo malo šetnje kroz lingvističku istoriju.

Za kraj malo Danteovih stihova, na temu papstva i Konstantinove darovnice:

Takav kao vi Boga od srebra i zlata pravi

I kakva je ralika između pagana i vas

Osim što vi stotinu a on jednoga slavi

O Konstantine koliko je zla donelo među nas

Ne tvoje preobraćenje, već što si dao darove

Koje prvi bogati papa primi u onaj čas!

Pročitaj: Bečko-berslinska škola istorije i lingvistike, objašnjenje

6 COMMENTS

  1. Ораторна конфронтација Лоренца Вале Константиновој даровници

    Tекст у фокусу, страна 1. :

    ”Донација је постала моћно оружје у духовном арсеналу средњевековног папства и темељ папске идеологије. . .. Прихваћена је као оригинални документ неколико векова после његове производње. “[1] Лоренцо Вала, био је ерудита хуманиста и научник, чије су заслуге bile неоспорне ”да је успостављање Константинове даровнице, била је велика превара. “[2]

    (енг.)

    ”The Donation became a powerful weapon in the spiritual armory of the medieval papacy and the foundation of papal ideology. . .. It was accepted as a genuine document until centuries after its manufacture.”[1] It is normally Lorenzo Valla, the erudite humanist scholar, who is given the credit for “establishing incontrovertibly that the notorius Donation of Constantine was a huge fraud.”[2]

    *

    Референце :

    [1] The Medieval World. Edited by Norman F. Cantor. Second edition, London 1968, 131-32.

    [2] Walter Ullmann, A Short History of the Papacy in the Middle Ages. London 1972, 317.

    *

    Извор : The Donatio Constantini and Valla’s Oratio Confronted†, Imre Boba, University of Washington, стр.1.(1 -17)

    *

    (I)

    Извор и назив дела :

    Наслов : A short history of the Papacy in the Middle Ages

    Страна : 317

    Том 515 књиге University paperbacks

    Аутор : Walter Ullmann

    Издање : поново одштампано издање

    Издавач : Methuen, 1972

    Оригинал из : Универзитет у Мичигену

    Дужина : 389 страница

    *

    (II)

    Наслов : The Medieval World: 300-1300, Edited by Norman F. Cantor

    Ideas and Institutions in Western Civilization, V.2

    Страна : 131-32.

    Аутор : Norman F. Cantor (Ed)

    Издање 2

    Издао/ла : 1969

    Дужина : 339 страница

    *

  2. Narod je govorio narodnim jezikom.Za taj jezik se zalagao i Sv.Sava i Vuk.S.K.
    novolatinski vestacki jezik uticao na druge jezike,francuski…srpski?
    BOZE,BOZE

  3. Najpre hvala na komentaru, bez obzira što je i Bog pozvan, ne može da škodi.
    Volela bih da čujem konkretno šta je sporno? Novolatinski – koji je uticao na sve jezike. Ako se pogleda procenat reči u germanskoj i romanskoj grupi, koji je nastao direkno ili izveden iz novolatinskih reči, ne iz latinskog jezika Rimskog carstva, broj je prilično visok, dvocifren, ti podaci uopšte nisu nepoznati. Čak je u mnogim rečnicima i naveden termin novolatinski kao poreklo reči.
    A narod nije govorio narodnim nego srpskim jezikom. Volela bih da me obavestite kada naiđete na taj podatak u stručnoj literaturi.

Comments are closed.