turcizmi Đ, đ – lista
đavrk, đevrek – komad hleba
đaur – koji nije muslimanske vere
đevđir – posuda za ceđenje
đem – metalni deo uzde
đemija – lađa
đene – ponovo, opet, još
đerdan – vrsta nakita, ogrlica
đerđef – deo pribora za veženje
đerz – momak, mladić
đidija – veseljak, šaljivdžija
đogat – vrsta sivkastog konja
đon
đubre
đuvegija – mladoženja
đuvez – ružičast
Pročitaj: šta znači stara reč – jakovina
đuvezlija – vrsta svile
đuvendija – vrsta raskalašne žene
đuveč – vrsta jela
đuzel – lep
đul -ruža
đulabija – vrsta jabuke
đule – topovsko zrno
đumišli – srebrn
đumruk – carina
đuture – sve zajedno
Napomena – izvori:
Vuk Stefanović Karadžić – Srpski riječnik, 1818, 1852
A. Škaljić – Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku
Broj turcizma kod Vuka je uvek mnogo veći za određeno slovo, pošto je Vuk u turcizme ubrajao i mnoge reči, čije poreklo mu nije bilo poznato kao i mnoge starosrpske reči.
Primer: drum – reč, grčkog porekla, dromos
kika – prasl. i stsl. kyka, старосрпски кыка, rus. кика
Vuk je u predgovoru prvog izdanja Rječnika napisao sledeće: “Turske riječi (koje sam od prilike znao da su jamačno Turske) naznačio sam zvijezdicom (*), i đe mi je odma moglo pasti na um, zamjenjivao sam i Srpskim riječima.
Najviše od ovi Turskije reči mogu se bez sve muke išćerati iz našeg jezika, zašto imamo Srpske mjesto nji; a đekoje se može biti ni u godini dana ne spominju; ali sam i ja opet pisao, zašto sam se čuo đe se u narodu govore, ili pjevaju; a ima i nekoliko i takovi riječi Turski, koje ćemo morati zadržati i posvojiti n.p.boja, amanet, tepsija, đerđef, top, barjak, barjaktar, brk, burmut, čakšire (đekoji naši spisatelji pišu nogavice umjesto čakšire, ali to nije isto.”
