paša

    paša – imenica, muški rod

    Značenje reči paša:

    – titula visokih vojnih i civilnih dostojanstvenika u Osmanskom carstvu i nekim drugim muslimanskim zemljama
    – osoba nosilac takve titule, Rečnik Matice srpske, jednotomni

    turski dostojanstvenik, rang generala osim u duhovnoj hijerarhiji; uvek se stavlja iza imena;

    Škaljić, Turcizami u srpskohrvatskom jeziku

    paša –  1) od dva tuga (konjska repa) t.j. zapovednik i gospodar od jednoga grada i  njegove  nahije, n. p. Zvornički paša, Šabački i.t.d.

    2) Od tri tuga t.j. vezir i gospodar od čitavog jednog pašaluka gdje ima više gradova i nahija, n.p. Bosanski (ili Travnički) paša, Biogradski i.t.d.

    Vuk, Rečnik

    Poreklo reči:

    baša – stariji oblik reči

    Etimologija reči nije sasvim razjašnjena.

    Verovatno dolazi od tur. baš – aga, što doslovno znači najstariji brat (baš – glava,  aga – stariji brat/ gospodin, strešina, dopuna A.D.)

    U zapadnim izvorima upotreblajva se često umesto reči paša, iako pisci često pokušavaju da ta dva oblika razlikuju. Od XVIII veka upotrebljava se samo oblik paša, dok je reč baša postal titular za svakog janičara.

    Pogledaj: kako je nastala reč – baš

    paša – (od: baš – glava i aga – zapovednik, starešina) titular, koja je davana najvišim turskim, vojnim i  upravnim funkcionerima;

    Radovan Samardžić, Beograd i Srbija u spisima francuskih savremenika XVI-XVII vek; rečnik termina

    Primeri upotrebe:

    То говори паша Али-паша,
    То говори, ал’ Бога не моли,
    Већ окрете силну купит’ војску
    По Зворнику и по Мулалуку:
    Књигу пише, посла Сребрници, ….
    Бој на Лозници, народна песма

    Pogledaj: kako je nastala reč – zgranut

    Beogradski muhafis Ali Riza-paša bio je poslednji Turčin koji je napustio Srbiju, nakon predaje ključeva grada knezu Mihailu Obrenoviću na Kalemegdanu, 19. aprila 1867. godine.

    Лукави, или, као што су га сами Турци звали, Дубараџи — (преварљиви) Марашли-Али-паша обрече Србима у Ђуприји, да носе и топове, ако могу и оће, за појасом, само да се цару покоре;

    U našoj javnosti je već duže vreme uvreženo mišljenje kako je za obnovu Srpske crkve 1557. godine najzaslužnija ličnost veliki vezir Mehmed-paša (Sokolović), brat patrijarha Svetog Makarija I.

    Tags: turcizam
    « Back to Glossary Index