U ponedeljak 23. januara 2012 godine ušli smo u godinu zmaja po kineskom lunarnom kalendaru.
Pošto nema više one podele istok-zapad, ne možemo da kažemo da nas nije briga šta se tamo negde u Kini dešava. Veoma je to važno, naročito u potrošačkom smislu, uostalom bacite pogled na sopstveni veš, tanjire ili taj časovnik, koji vam visi u kuhinji (gde li je sve to proizvedeno?). Kad pošteno razmislite, shvatićete da jeste veoma važno šta nam donosi kineska godina zmaja. dalje »
foto
Prođe doček te nove, ah, i to kakve 2012 godine, u kojoj nas čeka ili propast sveta, ako gledamo na zapad, Maje i ostale prekoatlanske prognoze ili jedna super godina u kojoj će se roditi budući svetski i biznis lideri (godina zmaja) ako gledamo na istok prema Kini.
Ja ne odoh ni na istok ni na zapad, samo do Facebooka kad tamo pljas među oči, ma šta pljas – dum, nokaut.
Tekst je sledeći:
- Biznis lekcija:pogled iz kutije iliti zasto ne vredite koliko mislite i dodatak, Dan kasnije: Follow up dalje »
foto
Šta če biti ove godine za doček. Da li je odluka pala. Hoćemo li zasukati rukave i onako strainski, umesiti tortu ili prošetati do nekog supermarketa i kupiti gotovu poslasticu?
Pre nego što se odlučimo, napravimo spisak, presaberemo, da ispričamo priču o tortama. Ne ide se u susret Novoj godini bez slatkog zalogaja i još slađe priče. dalje »
foto
Uveliko smo zašli u doba slava. Slave su deo naše tradicije i veoma su važne a ne samo popularne i moderne, nadam se. Iako mi se ponekad čini da se malo zaboravimo, da akcenat stavljamo na iće i piće, to je verovatno samo moja zabluda. Slavsko žito spada u obavezna obeležja krsnih slava.
Kako u ovo moderno doba imamo sve manje vremena, tako se nažalost i žito sve ređe kuva kod kuće, naručuje se gotovo. Šteta. dalje »
- I, šta je rekao doktor? Kakvi su ti rezultati?
- Znaš šta ženo, nije loše. I ja sam se pravo da ti kažem iznenadio. Manje više je sve u granicama normale za moje godine. Ali…
- Uvek ima ali, čuveno životno pravilo. Dobro da čujem, koje ali je doktor imao ovog puta. dalje »
foto
Radujemo se, plačemo, kukamo, žalimo se, samujemo, družimo se – kako kada i kako ko.
Problemi i muke na sve strane, stislo, pritislo, ma samo što ne puknemo.
U tim momentima, kada smo ubeđeni da smo dotakli dno, ma kakvo dno, davimo se u blatu, e onda zaboravimo na jednu veoma važnu sitnicu – živi smo. dalje »
Naš čuveni, sada pomalo zaboravljeni slikar, Milić od Mačve umeo je da priča priče o Srbiji, kao o mestu gde se nalazi pupak (čitaj centar) naše planete. Ja naprotiv, ponekad pomislim da se na ovim našim prostorima, sakrila neka crna rupa, koja protivno svim zakonima firzike i astrofizike guta samo sećanje naroda, koje žive na ovim prostorima. 29. novembar je praznik, je dugo bio važan, u vreme kada na ovim prostorima nisu postojale firme, nego preduzeća, kada se radilo i zarađivalo, tada je taj praznik značio nešto. Lepo ili ružno, sada nije ni bitno, više ga se niko ne seća. dalje »
Sava Stojkov, verovatno svi znate ko je on. Naš čuveni slikar, slikar vojovođanskih ravnica i ravničarskih lepota, stilski na granici između naive i fotorealizma.
Ko nije video njegova dela, nikakav problem, tu je virtuelna izložba.
Mada od srca preporučujem i još jednom linkujem njegov sajt
Ovog puta nisam htela da padnem sa Marsa, momentalno, kao u prethodnom postu. Namerno sam odlučila, neka odstoji malo, neka se krčka i prokrčka ipak sam ja, Amarilis, gospođa u godinama, ne ide da se trči na prvu loptu i skače kao neka mladunica (ušinuću se u najboljem slučaju). Prsti su me svrbeli neverovatno, pokušala sam nešto slično savetu, o kome je Čarolija pisala u svom postu, da kažem, posadim u kamen, rupu, šta imam. dalje »
Vala baš sam pala s Marsa. Ma nije to ništa novo, prati to mene celog života, još od onomad, iz davnih decenija prošlog veka. Takva uvek bila i takva ću i ostati. Tako da sam se prilično izveštila u tom padanju s pomenutog Marsa. Kad bupnem i tresnem prođe prilično bezbolno.
Ali pošto pišem blog već neko vreme, onda su moje sinapse počele da se povezuju na čudan način. Kad me neka tema, da kažemo zaintrigira, nema tu nekih nevezanih razmišljanja, nego opet tras, pa sa Marsa direktno u moju glavu upadne post. Ide ovako:
- Alo, blogeri šta je vama? dalje »
Nekada davno, kada se vreme nije računalo, kada nije bilo ničega, pa ni vremena naravno, započinje priča o boginji Tiamat. To je vreme kada je postojao kosmos, kao kategorija, ali još nije bilo planete Zemlje, niti bilo kog drugog nebeskog tela. Razlog je bio jednostavan, nije postojla čvrsta materija. Kreacija Ali, nekako, samo Tiamat zna [...] […]
Postala je tradicija, da ne pišem samo za vas nego i o vama, konkretno o vašem interesovanju, poseti na ovom blogu, kao i na drugim, mojim blogovima. Pošto nemam FAQ stranu, na nemačkom – häufig (meist) gestellte Fragen, nije bilo potrebe za njom, izgleda da više volite da mi direktno pišete na mail, elem, nekako [...] […]
Pravi simbol među životinjama, horoskopskog znaka Bik je, verovali ili ne pčela. I to ne bilo koja pčela. Po podeli poslova, na primer, imamo radilice, trutove. Nama je potrebna matica. Idemo redom. U mitologiji je pčela izuzetno zastupljena. I mitska Afrodita je bila okružena pčelama. Afrodita je grčki pandan boginji Veneri, koja vlada znakom Bika. [...] […]
Nositi glavu u torbi je stara izreka. Postoje i varijacije: - Glava mu je u torbi - Metnuti glavu u torbu. O svim ovim izrekama je pisao Vuk Kardžić i evo njegovog objašnjenja: Nositi glavu u torbi znači “pregoreti svoj život”. U delu Dr T. Đorđevića – “Naš narodni život”, daju se sledeća objašnjenja: Metaforički [...] […]
Prvi kontakt sa padežima zahteva i malo objašnjenja. Zato je Lucas na svom sajtu dao objašnjenja i koristio je engleski jezik. Tamo gde je engleski u originalu, kad nas je srpski. Krećemo: Kada učimo padeže, moramo da budemo mudri, ovo je samo prvi kontakt i naučićete padeže u nemačkom, pre ili kasnije – to je [...] […]